Adaptacija – to je ono što se od nas očekuje kada smo suočeni s bilo kakvim promjenama, bile one dobre ili loše. Odlazak na studij zahtjeva adaptaciju na promjene s kojima do sad nismo bili suočeni kao što je prilagodba na život bez roditelja, samostalnost te velika odgovornost koja se od nas očekuje. Sve te promjene za mnoge studente mogu biti vrlo stresne. Većina njih primorana je napustiti dom zbog školovanja što predstavlja jedno novo iskustvo. S jedne strane to iskustvo može biti uzbudljivo i izazovno, a s druge teško i stresno zbog odvajanja od poznatih ljudi, stvari i mjesta te prilagodbe na novu okolinu. Zbog te dvije velike promjene u životu nostalgija za domom može uključivati osjećaj tjeskobe i tuge, osjećaj izolacije i različitosti od drugih te osjećaj depresije s niskom motivacijom za studiranjem i uspostavljanjem novih prijateljskih veza, naglašava studentica psihologije Nevena Klarin. Nevena nas u svom tekstu savjetuje kako se što lakše nositi s takvim neželjenim osjećajima.
Kad nas obuzme nostalgija
Odvojenost od doma također predstavlja mogućnost za napredovanje, stjecanje novih vještina te suočavanje s emocijama i drugim ljudima. Svaki pojedinac ima svoj način suočavanja s teškoćama pri prilagodbi na novu okolinu. Ipak, postoje neke opće preporuke koje mogu pomoći nositi se s nostalgijom za domom, a one su sljedeće:
Pozitivan stav za lakšu prilagodbu
Nekim studentima je puno teže prilagoditi se novoj okolini, posebno onima kojima fakultet ne ide baš dobro, onako kako su planirali i kako se od njih očekuje. Takvi studenti najčešće imaju nisko samopoštovanje, nisu otvoreni za nova iskustva, nemaju razvijene socijalne mreže i osjećaju se usamljeno.
Što tada učiniti?
Uz životne promjene postajemo zreliji
Svaki životni prijelaz stresan je događaj u životu svake osobe. Unatoč tome što su upis na studij, odlazak od kuće i promjena sredine normativni događaji, zahtijevaju prilagodbu. No, unatoč stresu, ovakvi događaji zbog savladavanja različitih problema, prihvaćanja drugačijih obrazaca ponašanja i uspostavljanja novih međuljudskih odnosa u nama potiču razvoj novih kompetencija. Sve to vodi ka razvoju identiteta, odnosno drugim riječima – postajemo zreliji.