Poduzetnici se često fokusiraju na to kako prezentirati poslovni plan koji će se svidjeti banci, umjesto da objektivno procijene ideju i uspjeh na tržištu. Mnogi od njih misle da moraju pokazati da je projekt jako profitabilan pa precjenjuju prihode ili podcjenjuju rashode, zanemaruju važnost usporedbe očekivanih marži s onima koje određena djelatnost ostvaruje, isplaniraju plaće zaposlenika ispod minimalca itd.
Također, važno je izabrati konzultanta koji je upućen u određenu djelatnost. Dobar poslovni plan uključuje i realnu procjenu rokove povrata kredita koji ne smije biti duži od ekonomskog vijeka predmeta financiranja. Recimo, ako se stroj amortizira kroz 5 godina, kredit ne može biti na 7 godina.
Važan element kod ocjenjivanja rizičnosti plasmana je vlastito učešće poduzetnika, a poželjno je da iznosi minimalno 25% investicije kako bi sam poduzetnik pokazao ozbiljnost i vjeru u projekt.
Točka pokrića također je važna jer govori o pragu rentabilnosti, odnosno pokazuje može li poduzetnički pothvat podnijeti negativne utjecaje na prihode i troškove bez stvaranja gubitaka. Npr. koliki je potreban broj dana popunjenosti u nekom hotelu ako pretpostavimo da će cijena noćenja biti manja od planirane, da bi projekt bio rentabilan i da bi se kredit uredno vraćao.
Poslovni plan trebala bi pratiti i eventualna pisma namjere i ugovori za otkup proizvoda/usluga kao argumentacija buduće prodaje. Kvalitetno planiranje nije moguće bez analize tržišta i prodajnih kanala.